Ranoslavenski arhaizmi

Izvor: Хорватская Викиславия

Ranoslavenski arhaizmi u Hrvatskoj: To su starinske rieči i oblici baštinjeni iz ranijeg doba prije zajedničke raselidbe Slavena i prije srednjovjekoga crkvenoslavenskog jezika. Oni su dosad većinom nazočni u reliktnim dialektima na rubu slavenstva, a medju južnim Slavenima ih je razmjerno najviše očuvano u bugarskom jeziku i starim hrvatskim narječjima. Oni su se u hrvatskoj javnosti više-manje rabili do sredine 19. stoljeća, ali su od 1918. političkom direktivom izbačeni iz službenog standarda pa su dosad dielom preostali kod kajkavaca i najviše kod čakavaca.

Abstract

Early-Slavic archaisms in Croatia: The ancient words and forms inherited from time prior to Slavic dispersion and before Church-Slavonic language, now occur sporadically in disjunct refugia. They occur now chiefly in the relict isolated dialects at the margins of Slavism, in Croatia partly in NW Kaykavian dialect, and chefly in SW Chakavian one. They had there a public official use up to mid 19th century; from 1918 they were eliminated by political directives from official language there, and till now persisted mostly in mentioned dialects. In the next lists occur: russian isoglosse / Croatian dialectal archaism with accent site marked in bold (and modern SerboCroatian synonym in parentheses).

Uvodne napomene

Teorijske praslavenske rieči su većinom izvedene posrednim poredbama raznih slavenskih jezika i danas se u izvornom obliku uglavnom više ne rabe u živim govorima zbog kasnijega višesmjernog razvitka srednjovjekih slavenskih jezika i takvi praslavenski prototipovi se ovdje ne razmatraju. U kasnijoj medjufazi krajem antike i početkom srednjeg vieka tj. neposredno pred raselidbu i prije pojave crkvenoslavenskog jezika, postoji još druga generacia ranoslavenskih rieči i oblika koji su dosad dielom još očuvani i u živim govorima kao disjunktivni arhaizmi, najviše u reliktnim rubnim dialektima.

Mladji crkvenoslavenski kao liturgički jezik kršćanstva, imao je najveći kulturni utjecaj na srednjim slavenskim područjima, od Bosne i Srbije do središnje Rusije. Na samim rubovima slavenstva uz slabiji crkvenoslavenski utjecaj su se zato donekle očuvale i ranije jezične osobine prije raselidbe: npr. sjevernoruski dialekt Pomorja (oko Arhangelska), zapadni lužički govori u Njemačkoj, ter arhajska čakavica na Jadranu u Hrvatskoj i ini slični. Zato medju ovima sve dosad postoje neke arhajske disjunkcie starije od srednjovjekog crkvenoslavenskog, a ovdje se kao primjer pobliže navode rusko-hrvatske jezične disjunkcie.

Napose je hrvatska čakavica (vlastiti naziv: štokavski 'čakavština') bila niz stoljeća kulturno i vjerski dosta izolirana zbog održanja autonomne glagoljaške liturgie na domaćoj uglastoj glagoljici od 10. do 17. stoljeća. Stoga je tu kulturni utjecaj istočnog pravoslavlja kao i rimskog katoličanstva bio razmjerno slabiji negoli kod inih Slavena. Dielom zbog tih kulturno-vjerskih osobitosti i zbog isturenog smještaja izmedju južnih romanskih i zapadnih germanskih jezika, čakavica je ostala izdvojena i arhaična, s nizom disjunktivnih arhaizama spram ruskog jezika i osobito spram sjevernoruskog dialekta Pomorja. Slične stare disjunkcie mogu se očekivati i spram rubnih istočnoslavenskih govora u Sibiru koji su donedavna bili slabo poznati pa takve poredbe s hrvatskim dialektima još nisu razradjene.

Manje je sličnih arhajskih disjunkcia izmedju ruskoga i sjevernohrvatske kajkavice, razmjerno najviše spram starinskog govora Hrvatskog Zagorja. Tih ranoslavenskih disjunkcia većinom nema u srpskohrvatskoj štokavštini, gdje su veze s tipskim srednjoruskim uglavnom mladje zbog kasnijih utjecaja crkvenoslavenskog jezika. Takodjer je znakovito da su arhajske disjunkcie najbrojnije baš u onim krajevima sjeverozapadne i jugozapadne Hrvatske gdje je sada novim biogenetskim analizama ujedno potvrdjen i najviši udjel oko 1/3 slavenskog genotipa (R1a ili Eu19), a u inim srednjim i istočnim štokavskim područjima s malo tih arhaizama je i udjel slavenskog genotipa tek 1/4 populacije ili još niži.

Nalazišta arhaizama

Najviše ranoslavenskih arhajskih disjunkcija je dosad očuvano u Hrvatskoj kod čakavaca na Kvarneru, osobito u manjim selima oko Vrbnika i Dobrinja na otoku Krku, pa kod Beloga na Cresu, Grižana u primorskom Vinodolu i ponegdje u istočnoj Istri. Takvi su arhaizmi rjedji ili izostaju kod inih čakavaca u Dalmaciji, Lici (Gacka) i Pokupju zbog jačega susjednog utjecaja štokavskih primjesa. Slične arhajske disjunkcie imaju i kajkavci sjeverozapadne Hrvatske, osobito starinski govor Zagorja i gornje Bednje. Najrjedji su ovi arhaizmi kod štokavaca, gdje ih ipak ponešto imaju šćakavski staroštokavci srednje Posavine izmedju Broda i Gradiške, osobito Davor i okolna sela.

Iako su ovi arhaizmi već desetljećima politički izbačeni iz službenog standarda, ipak ih bar u privatnom govoru kod kuće i u društvu, povremeno više-manje rabi i poznaje oko 1/2 Hrvata: 31% kajkavci, 12% čakavci i 7% staroštokavski šćakavci. U kulturnom pogledu je najbogatija baština tih arhaizama očuvana na Kvarneru u čakavskom ciklusu ranohrvatskih legenda "Veyske Povede" čiji jezik sadrži čak 23% ovih i sličnih arhaizama, pa su po kulturno-jezičnoj baštini one analogne npr. nordijskim Sagama ter grčkoj Iliadi i Odiseji.

Oznake

U idućim pregledima se navode neki značajni primjeri ranoslavenskih homologia u glavnim hrvatskim dialektima spram ruskog standarda i sjevernoruskog dialekta, po idućem modelu: prvo je ruska izoglosa / hrvatski dialektalni arhaizam s podebljanim naglašenim slogom (današnji standardni sinonim u zaporkama). Apostrof ( ' ) označuje ruski poluglas.

Fonetsko-gramatički arhaizmi

Uz ine prastare značajke čakavske gramatike, najviše na Kvarneru (otoci i Vinodol) ističu se napose pluralni nastavci slični ruskima i obratni od srpskohrvatskih (srednjojužnoslavenskih): tu muški plurali često završavaju na -e, a ženski na -i. Npr. Harvate, Moškovane (Rusi), jude (ljudi), izdene (konji) i slični, pa ženski plurali nogi, ruki, ledvi (ledja), skari (škare), hrusti (kršine) itd. Takodjer i arhaične imenice srednjeg roda na -e kod čakavskih otočana na Kvarneru imaju osobite zbirne plurale na -ja nalik ruskima: ime > imja, sime > simja (sjemenje), vrime > vrimja (podneblje) itd. U čakavskom pluralu su nastavci lokativa na -ah i instrumentala na -ami isto slični ruskima i različiti od srpskohrvatskih. Takodjer je i arhajski komparativ kajkavskih pridjeva na -ši ili -eši sličniji ruskom negoli srpskohrvatskom.

Arhaična čakavska i kajkavska akcentuacija isto je vrlo različita od srpskohrvatske štokavštine i najbliža ruskom naglasku, jer je naglasak većinom na kraju ili bar na predzadnjem slogu, a ne na početku višesložnih rieči (naprotiv je štokavski naglasak često na početku i nikad na kraju rieči). Najbliže ruskom i najdalje od srpskohrvatskog je izrazita oksitona akcentuacija sjevernih kajkavaca u Podravini, ter jadranskih čakavaca na otocima, u Vinodolu i istočnoj Istri. Samo kod miešanih južnih kajkavaca i mladjih štokaviziranih polučakavaca dalmatinskog kopna, Like (Gacka) i Pokupja se naglasak pomiče napried slično štokavcima. Sliedi nekoliko fonetsko-gramatičkih primjera iz Kvarnerskih otoka za staročakavsko-ruske (i još ranije praindoeuropske) homologije:

Hidronim muori (more), plural: nom. morja, gen. morah, dat. moran, ak. mora, lok. morah, ins. morami.
Zamjenica: muoy (moj), gen. moeg, dat. moen, ak. moeg, lok. moen, ins. moyn.
Brojevi: 1. eny, 2. duy, 3. tary, 4. cetyr, 5. pet, 6. šešt, 7. šedan, 8. ošan, 9. devet, 10. dešet, 20. dvajšet, 30. trajšet, 100. štuo.
Redni br.: I. parvy, II. torri, III. treti, IV. cetyrti, V. peti, X. dešetar, XX. dvajšetar, XXX. trajšetar, C. štotar.
Grupni br. (kolektivni): 1* edyn, 2* dvoydi, 3* troydi, 4* cetyrdi, 5* petorje, 10* dešetorje, 20* dvajštorje, 30* trajštorje, 100* štotyn (stotinjak).

Kajkavsko-ruske disjunkcie

Kajkavsko-moskovske disjunkcie (spram srednjoruskog standarda): bolšoj / bolši (bolji), glibokij / gliboki (dubok), grjazi / grezje (blato), hiža / hiža (kuća), jaščerica / jaščerica (žvala-herpes), kozel / kozel (jarac), prinesti / prinesti (donieti), projti / projti (preći), risovanije / risanje (crtež), rubaška / rubača (košulja), serdčeko / serčeko (srdašce), sverhu / zverhu (odozgo), tam / tam (ondje), tisjača / tisuča (hiljada - 1000), žalud / želud (žir), itd.

Kajkavsko-arhangelske disjunkcie (spram sjevernoruskog Pomorja): ande / anda (tada), bolvan / bolvan (trupac-deblo), davnošnij / davni (prastar), domovina / domovina (zavičaj), došš' / deš (kiša), hramlet / hramlem (šepati), hudoj / hudi (zao-opasan), kut / kut (ugao), podgorje / podgorje (brdovita obala), sejgod / segoda (ove godine), smytje / smetje (smetlište), zafse / zavsem (potpuno), zybka / zibka (ljuljačka), itd.

Čakavsko-moskovske disjunkcie

Dolgij / dalgi (dugačak), dožd / dažd (kiša), dub / dub (hrast), iskat / iskat (tražiti), jadoviti / jadovni (ranjen-bolestan), kratelj / kratel (zaraza-pošast) kurit / kurit (ložiti), korol / kerol (kralj), perehod / parhod (prilaz), pustoši / pustoši (pustara-stepa), sej / sej (taj), shod / zihod (zalaz-silaz), skazat' / skazat (izbrbljati), skot / skot (stoka), stolbi / stalbi (stepenice), topor / topor (sjekira), tulovišće / tulyna (trup-tijelo), usy / usje (brada), velet' / velit (reći), vnutri / vanutri (unutar), v'stat / vastat (dići se), vtoroj / torri (drugi), vylez / vlezina (pristup), vysohnut' / vasehnut (uvenuti), zadet / zadet (zapeti-zakačiti) ... etc.

Čakavsko-arhangelske disjunkcie

Abik / abiš (podmorske stiene), babuljki / babulji (obalne valutice), banka / banak (pješčani sprud), bližik / bližik (srodnik-zemljak), dosadit' / dosadit (dojaditi), dymnik / dimnik (dimnjak), eko / eko (tako-evo), hlam / hlam (brdo-greben), kostje / kostje (skelet-kostur), kotiga / kotriga (haljina), krosna / krosna (tkalački stan), krotit' / krotit (dresirati), pahat' / pahat (mahati-brisati), skocit / skocit (poskočiti), pavna / plavna (blato), pestat' / peštat (mučiti-uništiti), revet' / revat (urlati), soha / soha (rašlje-račva), šuica / šuica (ljevica), varda / varda (straža), v'vek / vavek (zauvijek), zaspat' / zaspat (usnuti), zastruga / struga (rječno korito), zavopet' / zavapit (povikati), ... etc.

Literatura

A. Belić: Zametki po čakavskim govoram. Izvestija Imperatorskoj akademii 14/2: p. 255-266, St Petersburg 1909
I.S. Merkurrev: Zivaja reč' koljskih pomorov.
I.I. Moseev: Pomor'ska govorja (Kratkij slovar pomorskogo jazyka). Pravda severa, 372 str., Arhangelsk 2005
P. Šimunović, R. Olesch: Čakavisch-deutsches Lexikon, Band I - III. Bohlau Verlag, Koeln-Wien 1979-1983
Mitjel Yoshamya: Glossaries of East Kvarner (dictionary, grammar, culture, genom). Old-Croatian Medieval Archidioms, vol. I: p. 1-1224, Scientific society for ethnogenesis studies, Zagreb 2005